str. 278

Četvrti kijevski književni susreti, 2005.

Mila Vlašić

ZGASNULI SU LAMPU NAŠI ZEMLJACI

Antunu Branku Šimiću za moj prvi dolazak'"

I.

I polegli več poodavno
Samo kose moje budne
Vijore u mrklu noć

Tvoj brijeg plav i visok
Susjed neba

Moj brijeg plav ivisok
Susjed tvoga brijega

I susjed neba

II.

Ti navrh brda uza strme stijene
Ti čudo

Ja u dnu bezdana strmoglavo
Ja sičušna

Sama samcita

S hladnom prazninom oko sebe
I s krajičkom vidika plavetnila
Iznad sebe

Moram ti ruku samotnu pružati
I svoj treptaj rasplamsani

U nedogled

IZABRANE PJESME SUVREMENIH HRVATSKIH PJESNIKA

III.

Sanjare naši vinogradi Sanjare naša duhaništa Sanjari vjetric Sunčanik Kada nas obade

Sanjarimja

Ispružena ruka osame Za nepoznato

     Sanjariš ti

Navrh brda Stanovita vječnost

VELIKO ČUTANJE U NAMA

*

XlV. Šimićevi susreti, 1980.


USRED JARKA SUNCA

Usred kamena vrela Moji djedovi

Pedalj zemlje pronašli

Tu dohode vjetrovi Tu Mjesec sanjari

U bunaru još voda Odvajkada Klokoce

Kad ne stigoh rasuti Pletenice
Usredjarka sunca

U sred kamena vrela.

Kako ću sada u Sovićima
Posljednji dim ja sačuvati


DAH ŽIVOTA ZEMLJE HERCEGOVINE JA SAM

iritam kamenjara od iskona
Ja sam

ja, bijelo djetinjstvo
bijelo djetinjstvo, ljubav
svijetla misao

ja, pčelinja košnica
plodno zrnje iz ambara
kadulja neiskorij enj na

ja, potomak gange i prela
pripjev, miris duhana
čuvarka ognjišta pradjedova

ja, trpko vino neispijeno
ja, nikada izrečena

ja, Neretva neistočena

živodarna ustajem
s izlaskom Sunca
kao i preci moji

iz prastarih vremena
nosim u sebi sunčevinu

i osinijeh za sutrašnji dan

DOBIH OSMIJEH

Melemna mjesečina s Brda
Zagrli me

Dobrohotni obronak
Me zaustavi

- Kamo ćeš Putnice
Vremenom i Prostorom?

IZABRANE PJESME SUVREMENIH HRVATSKIH PJESNIKA

Sastasmo se Vrijeme, Prostor i moj san

Ja kći Brda Raširenih ruku Dobih osmijeh

Da darujem čudesnu radost

Za neka Svitanja nova

ANTUNE BRANKO ŠIMIĆU

Za Tvoju 100. obljetnicu rođenja (I8. 11. 1898)

Za ljubav naših Brda Leti moja mašta

S ogrlicama Sunčevih odlazaka

S vjetrovima Daljnjih obronaka Noseci moj dah

Njegovanu samocu S Mjesecom

Da kaduljinom Šutnjom živim

1 ponovljivim Radanjem djeteline

Naš Brijeg me zove
Da mi uruči blagoslov

U blagdan zavičaja
Dočekaše me ruke
Našega Hrama

Ne izbivam iz snova
U koje si me uveo

Sa slovenskih Gora

Kroz Brjegove hercegovske
Čitamo naše misli

Mila Vlašić, hrvatska i slovenska pjesnikinja, rodenaje 1928. u Sovićima (Hercegovina). U Mostaru je završila osnovnu školu te nižu gimnaziju i učiteljsku školu, u Sarajevu Višu pedagošku, a u Ljubljani Filozofski fakultet (slavistiku i romanistiku). Na Pedagoškoj akademiji u Ljubljani radila je, kao viša predavačica, metodičarka. Danas je samostalna i neovisna umjetnica.

Objavljene zbirke: Učinilo mi se, da su zvijezde, 1969; Un soffio della terra di Erzegovina, 1983; Pesmi za prijatelje - tečem s srcem Neretve in Soče, 1986; Na rukama me u grad donijeli, 1994; Ko je zemlja darove delila - Dr. Francetu Prešernu z ljubeznijo, 1996; Cijeli vijek tihe čežnje, 1997; Usredjarka sunca, 1999; Moj Mostar, ljubavi moja, 1999.