Četvrti kijevski književni susreti, 2005.
Mila Vlašić
ZGASNULI SU LAMPU NAŠI ZEMLJACI
I.
I
polegli več poodavno
Samo kose moje budne
Vijore u mrklu noć
Tvoj
brijeg plav i visok
Susjed neba
Moj
brijeg plav ivisok
Susjed tvoga brijega
I susjed neba
II.
Ti
navrh brda uza strme stijene
Ti čudo
Ja
u dnu bezdana strmoglavo
Ja sičušna
Sama samcita
S
hladnom prazninom oko sebe
I s krajičkom vidika plavetnila
Iznad
sebe
Moram
ti ruku samotnu pružati
I svoj treptaj rasplamsani
U nedogled
IZABRANE PJESME SUVREMENIH HRVATSKIH PJESNIKA
III.
Sanjare naši vinogradi Sanjare naša duhaništa Sanjari vjetric Sunčanik Kada nas obade
Sanjarimja
Ispružena ruka osame Za nepoznato
Sanjariš ti
Navrh brda Stanovita vječnost
VELIKO ČUTANJE U NAMA
*
XlV. Šimićevi susreti, 1980.
USRED JARKA SUNCA
Usred kamena vrela Moji djedovi
Pedalj zemlje pronašli
Tu dohode vjetrovi Tu Mjesec sanjari
U bunaru još voda Odvajkada Klokoce
Kad
ne stigoh rasuti Pletenice
Usredjarka sunca
U sred kamena vrela.
Kako
ću sada u Sovićima
Posljednji dim ja sačuvati
DAH ŽIVOTA ZEMLJE HERCEGOVINE JA SAM
iritam
kamenjara od iskona
Ja sam
ja,
bijelo djetinjstvo
bijelo djetinjstvo, ljubav
svijetla misao
ja,
pčelinja košnica
plodno zrnje iz ambara
kadulja neiskorij enj
na
ja,
potomak gange i prela
pripjev, miris duhana
čuvarka ognjišta
pradjedova
ja,
trpko vino neispijeno
ja, nikada izrečena
ja, Neretva neistočena
živodarna
ustajem
s izlaskom Sunca
kao i preci moji
iz
prastarih vremena
nosim u sebi sunčevinu
i osinijeh za sutrašnji dan
DOBIH OSMIJEH
Melemna
mjesečina s Brda
Zagrli me
Dobrohotni
obronak
Me zaustavi
-
Kamo ćeš Putnice
Vremenom i Prostorom?
IZABRANE PJESME SUVREMENIH HRVATSKIH PJESNIKA
Sastasmo se Vrijeme, Prostor i moj san
Ja kći Brda Raširenih ruku Dobih osmijeh
Da darujem čudesnu radost
Za neka Svitanja nova
ANTUNE BRANKO ŠIMIĆU
Za Tvoju 100. obljetnicu rođenja (I8. 11. 1898)
Za ljubav naših Brda Leti moja mašta
S ogrlicama Sunčevih odlazaka
S vjetrovima Daljnjih obronaka Noseci moj dah
Njegovanu samocu S Mjesecom
Da kaduljinom Šutnjom živim
1 ponovljivim Radanjem djeteline
Naš
Brijeg me zove
Da mi uruči blagoslov
U
blagdan zavičaja
Dočekaše me ruke
Našega Hrama
Ne
izbivam iz snova
U koje si me uveo
Sa slovenskih Gora
Kroz
Brjegove hercegovske
Čitamo naše misli
Mila Vlašić, hrvatska i slovenska pjesnikinja, rodenaje 1928. u Sovićima (Hercegovina). U Mostaru je završila osnovnu školu te nižu gimnaziju i učiteljsku školu, u Sarajevu Višu pedagošku, a u Ljubljani Filozofski fakultet (slavistiku i romanistiku). Na Pedagoškoj akademiji u Ljubljani radila je, kao viša predavačica, metodičarka. Danas je samostalna i neovisna umjetnica.
Objavljene zbirke: Učinilo mi se, da su zvijezde, 1969; Un soffio della terra di Erzegovina, 1983; Pesmi za prijatelje - tečem s srcem Neretve in Soče, 1986; Na rukama me u grad donijeli, 1994; Ko je zemlja darove delila - Dr. Francetu Prešernu z ljubeznijo, 1996; Cijeli vijek tihe čežnje, 1997; Usredjarka sunca, 1999; Moj Mostar, ljubavi moja, 1999.